1
00:00:00,000 --> 00:00:00,330

2
00:00:00,330 --> 00:00:03,230
>> SPEAKER: Do sada, u programima imamo
napisao, mi smo proglasili Glavni kao

3
00:00:03,230 --> 00:00:04,940
int glavni prazninu.

4
00:00:04,940 --> 00:00:07,600
A sve ovo vrijeme, da je nevažeće ima
jednostavno je navodeći da

5
00:00:07,600 --> 00:00:10,870
Program ne odgovara
argumente naredbenog retka.

6
00:00:10,870 --> 00:00:14,180
Drugim riječima, kada korisnik pokrene
Program, on ili ona može dati naredbu

7
00:00:14,180 --> 00:00:18,130
argumente pisanjem dodatnog
riječi ili fraze nakon što je Program

8
00:00:18,130 --> 00:00:19,420
ime na upit.

9
00:00:19,420 --> 00:00:22,980
>> Pa, ako želite da vaš program za
uzeti argumente naredbenog retka, jedan ili

10
00:00:22,980 --> 00:00:26,960
više takvih riječi, moramo zamijeniti
poništiti s nekoliko argumenata.

11
00:00:26,960 --> 00:00:28,630
Tako ćemo učiniti.

12
00:00:28,630 --> 00:00:32,170
Uključi CS50.h.

13
00:00:32,170 --> 00:00:35,760
Uključuju standardnu ​​io.h.

14
00:00:35,760 --> 00:00:40,830
Interesi, glavni, a sada umjesto void,
Ja ću navesti int nazvan

15
00:00:40,830 --> 00:00:45,800
argc, te niz
žice pod nazivom argv.

16
00:00:45,800 --> 00:00:48,240
>> Sada, argc i argv su
jednostavno konvencije.

17
00:00:48,240 --> 00:00:50,530
Mogli smo pozvati te argumente
najviše što god želimo.

18
00:00:50,530 --> 00:00:54,050
No, ono što je važno jest da je argc
int, jer po definiciji, ona je

19
00:00:54,050 --> 00:00:57,810
će sadržavati argument broji,
broj riječi u ukupnom da

20
00:00:57,810 --> 00:00:59,830
Korisnik je upisali na njegovu ili njezinu redak.

21
00:00:59,830 --> 00:01:04,310
>> Argv, u međuvremenu, argument vektor, je
će zapravo biti niz spremanje

22
00:01:04,310 --> 00:01:08,460
sve riječi koje je korisnik
upisali na njegovu ili njezinu redak.

23
00:01:08,460 --> 00:01:10,920
Idemo nastaviti raditi nešto danas
s jednim ili više od tih

24
00:01:10,920 --> 00:01:12,090
argumente naredbenog retka.

25
00:01:12,090 --> 00:01:16,440
Konkretno, idemo naprijed i print
god riječ korisnik upiše

26
00:01:16,440 --> 00:01:20,380
Nakon imena programa
na upitu.

27
00:01:20,380 --> 00:01:26,940
>> Otvorena zagrada, zatvorena zagrada, print
f, posto je, kosih crta n, zarez.

28
00:01:26,940 --> 00:01:30,930
I sad moram reći print f ono
Vrijednost za uključivanje u taj rezervirano mjesto.

29
00:01:30,930 --> 00:01:35,030
Želim prve riječi koje korisnik ima
upisali po imenu programa.

30
00:01:35,030 --> 00:01:39,550
I tako ću navesti
argv bracket 1, zatvorena

31
00:01:39,550 --> 00:01:41,250
zagrada, zarez.

32
00:01:41,250 --> 00:01:43,710
>> Sada, zašto nosač 1, a ne bracket 0?

33
00:01:43,710 --> 00:01:47,410
Pa, što se ispostavilo, automatski pohraniti
u argv 0 će biti

34
00:01:47,410 --> 00:01:49,040
Stvarni ime programa.

35
00:01:49,040 --> 00:01:52,600
Dakle, prva riječ da korisnik upiše
nakon što je ime programa je, prema

36
00:01:52,600 --> 00:01:55,410
konvencija, će biti
pohranjene u argv 1.

37
00:01:55,410 --> 00:01:58,800
>> Idemo sada sastaviti i
pokrenuti ovaj program.

38
00:01:58,800 --> 00:02:08,080
Provjerite argv 0 dot kose crte argv 0, a
Sada riječi poput 'bok', ući.

39
00:02:08,080 --> 00:02:09,330
I tamo smo ga, pozdravi.

40
00:02:09,330 --> 00:02:11,332